Konačno

Konačno I. prilog. Uostalom, naposljetku, na kraju svega. Dugo je šutio, konačno je progovorio. Slušala sam i konačno čula kucanje. Dijete je napokon zaspao. // Kao rezultat toga, kao rezultat. Hodali smo dugo, konačno smo se umorili i otišli kući. * Njegov otac je živio s dugovima, godišnje je dao tri kuglice, i na kraju je potrošio (Puškin). II. u znaku. Unija. (u suradnji s sindikatom i). Upotr. kada se navodi da se pridruži nekoj riječi ili rečenici, koji su posljednji na popisu nabrojanih. Možeš doći, napisati pismo i napokon nazvati. Ona je pametna, slatka, napokon dobroćudna. III. ulaz. seq. 1. Označava odnos misli i sredstava: osim svega, i još mnogo toga. nije sve izgubljeno; konačno, imamo i druge mogućnosti. 2. Upotr. kada izražavaju nestrpljivost, nezadovoljstvo, itd., ukazujući na njihov krajnji stupanj, ili za jačanje, naglašavajući sm. Naposljetku, zaustavite buku! Napokon sam umoran od svega! ◊ Konačno! Uzvikivanje izražava zadovoljstvo provedbom smth. Konačno, odmor je počeo! Napokon sam dobio ovu knjigu!

Enciklopedijski rječnik. 2009.